Bilo me strah doći na blog. Bilo mi je neugodno.
Opet sam otišla i nije me bilo 7 mjeseci.. pobjegla sam, možda? Ni sama se ne sjećam.
Čini mi se da je prošlo barem par godina od pisanja zadnjeg posta.
Htjela bih se vratiti, opet tu nešto pisati i piskarati.. Nema tu nekakvog posebnog razloga, jednostavno mi je ugodno u blogosferi.

Pa, u nedostatku inspiracije, prenosim vam dvije vijesti. Ako vam nije teško, pročitajte obje.

Wow.
Došao je i taj dan, dan završetka jednog posebnog razdoblja. Razdoblja koje se nikad više neće ponoviti.
Ne mogu vjerovati da je kraj osnovnoj školi. Sjećam se kako sam uzbuđena bila prvi dan škole.. Sjećam se kako sam bila uplašena. Sjećam se i naše učiteljice, koja nas je (bar mene) prestrašila svojom usporedbom sa čokoladom i.. ljutim papričicama(?).. možda se ipak ne sjećam tako dobro.
Sjećam se kako mi je teško bilo kada je četvrti razred završio i kako sam se velikom osjećala.
A sjećam se i kako mi je peti razred bio super, samo što sam se u njemu ponovo osjećala malenom.
Šesti i sedmi razred su bili predobri, izvrsni.. ali se meni nisu takvi činili u to vrijeme.
Osmi je bio poseban. Zadnja godina sa tim ljudima, zadnji put smo svi bili na okupu. Neke od njih možda (vjerojatno) nikad više neću vidjeti. Neke sam voljela.. a neke baš i nisam. I sada, kad je kraj, ne mogu se oteti dojmu da nisam dovoljno dobro iskoristila tu priliku, tu zadnju godinu.
I željela bih vratiti vrijeme, prema nekima biti bolja, a s nekima uopće ne komunicirati.. ali ne mogu.
I koliko god da mi je žao zbog toga, jednako toliko mi je i drago. Jer, (ovo mi je rekla jedna meni vrlo važna osoba ) nikad ne treba žaliti zbog nečega jer je u to vrijeme ta stvar bila upravo ono što ste željeli.

Eto, sada sjedim i prisjećam se svega što mi se događalo u osnovnoj školi.. I.. bilo je stvarno lijepo i srednjoj školi će biti vrlo teško nadmašiti sve to.
Istina, bilo je ružnih trenutaka, ali je lijepih bilo bar troduplo više. Nadam se da će i gimnazija biti tako lijepa.

Ovaj gore tekst sam napisala prije nešto više od dva mjeseca, a osjećam se kao da je prošlo godinu dana. Zaboravila sam ga objaviti, pa ga uklapam u ovaj post.

Danas je počelo novo razdoblje. Gimnazija.
Nije mi se svidjelo.. Strah me. Sve je tako novo i nepoznato. Brrr.
Naviknut ću se na to i zavoljet ću gimnaziju isto kao što sam voljela osnovnu, prilično sam u to sigurna, ali sada mi se uopće ne sviđa..

Vidjet ćemo kako će biti sutra.. :S

Helena

Sutra odgovaram hrvatski, u pitanju je književnost.
Učila sam.. prekratko.

Poznato?
Nije?
Scrollajte na početak prošlog posta i prisjetit ćete se.
Danas je ista situacija, samo što sutra pišem, a ne odgovaram i u pitanju je gramatika, a ne književnost.
Ali nije me strah. Ne onoliko koliko bi me trebalo biti.
No nije važno.

Znači, ovih dana mi je uglavnom učenje na dnevnom redu. Bar bi tako trebalo biti.
Nemam previše vremena za internet, svaki slobodni trenutak provodim uz knjigu. Ponovo me uhvatila čitalačka groznica. I jako sam sretna zbog toga.
Čim primim knjigu, bolje se osjećam.
To čudo od papira uspije otjerati sve što me muči, tišti, ljuti..
Neobično, zar ne?
Ja sam svaki put fascinirana time.

A sad idem čitati.. ali knjigu iz hrvatskog.

Helena
xoxo

Sutra odgovaram hrvatski, književnost je u pitanju. Učila sam.. prekratko.
I znam da bih ovog trenutka trebala ustati i "primiti se knjige", no ne mogu.
Zašto ne mogu?
Ne znam.
To me i zanima. Jednostavno se ne mogu natjerati na učenje, ne samo hrvatskog, nego bilo čega drugog.
Ne da mi se.
Dosadno je, besmisleno i... ima previše toga za naučiti.
A najgore od svega je to što najvjerojatnije polovicu ili više od toga nikad u životu neću upotrijebiti.
Ali oni nas svejedno tjeraju da to učimo..
Ne mislim na nastavnike, ne. Mislim na ministarstvo, Primorca ili koje god koji smišljaju i oblikuju program.
Kad će mi trebati svojstva polimera? Ili Trommerov reagens?
Hvala Bogu da nemamo i domaćinstvo. Ili bi mi možda dobro došla poduka iz šivanja?
C-c-c-c.
Možda sam pregruba prema tome svemu, ali škola mi trenutno tako jako ide na živce da se ne mogu kontrolirati.

Prošli tjedan smo pisali nacionalne ispite. Ja sam dobila engleski i fiziku-biologiju-kemiju.
Nije me bilo strah, čak sam se i veselila, ili možda bolje reći, bila sam jako znatiželjna kako će sve to izgledati.
Pa.. nije bilo ništa posebno.
Fiz-bio-kem sam za 5-6 minuta riješila sve što sam znala, a onda sjedila još 20-ak minuta.
Za engleski mi je trebalo više vremena, ali isto sam riješila prije roka.
Sad ispada da se hvalim kak sve to znam, ali nije tako.
Samo hoću reći da su ispiti bili stvarno lagani, bar ovi moji.

Ovih dana mi se raspoloženja mijenjaju brzinom munje, ali osim toga, sve je ok.

I.. malo me strah kak ću proć sutra na ispitivanju. Valjda dobro.. Drž'te mi fige! :)

Idem.

Helena xoxo


P.S. - znam da je post bzvz, ali nekaj me natjeralo da ga napišem. Nemam inspiracije, u tome je problem i imam osjećaj da ovaj post zvuči nategnuto.